Vidim da su iskustva različita, ali budem iznijela svoje. Radila sam u Amadeusu, plaća je bila 2800 kuna, ne sjećam se koliko je išlo na račun a koliko na ruke. Uglavnom, to mi je bilo najčudnije iskustvo i drago mi je što je kratko trajalo.
U prodavaonicama su kamere i prodavačice znaju kad ih otprilike šefovi gledaju, čuče iza pulta, skrivaju se kad otpiju gutljaj vode da to uzvišeni ne bi vidjeli.

Ludo...
Postoji zabrana izlaska van tog prostora tako da svatko treba ponijeti hranu sa sobom, pa kad ima pauzu od 15-ak minuta otići u nekakvu špajzu-wc i tamo pojesti, popiti, obaviti nuždu.
Naravno, moraš imati na nebi samo njihovu robu na koju imaš popust ali .ebeš ti to kad moraš kupiti nekoliko pari hlača, 10-ak majica i sl., a obavezno je imati nešto iz novije kolekcije.
Ostavljaš plaću tamo gdje radiš!
Prekovremeni su neplaćeni, osjećaš se ko niža ljudska vrsta radeći tamo, ali ako si pripadnik sekte savršenih prodavačica dupelizaca onda ćeš imati tu čast da, ako ti se ne svidi netko novi, smisliš neku laž, napraviš spaćku i taj leti van istog trena. Bolesno!!!
Napretkom se smatra kad obična slagačica odjeće napreduje do VAU osobe koja ispunjava račune (obični fakin paragon blok!) i zbog toga ima nekoliko stotina kuna veću plaću što se vidi po nosu koju reže nebeska prostranstva...
Mogla bih danima pričati o tim bolesnim umovima, ali već sam se umorila. Samo znam da cure izbjegavaju tamo raditi jer su se neke dupelizalice tamo udomile, a svaka nova koja dođe isto tako brzo i nestane, uglavnom kroz tjedan-dva, pa i kraće. Mislim da to dovoljno govori.
Zbog njih mi se zgadila i ta odjeća i ne mogu je smisliti, a tako i puno ljudi. Uopće ne žele tamo ući.